U svijetu gdje se često zaboravlja na one najranjivije, ugostitelj Aleksandar Pucar iz Gradiške svojim postupcima vraća vjeru u ljudsku dobrotu. Već skoro dvije decenije brine o svom komšiji Fejzi Mašiću, obezbjeđujući mu hranu, lijekove, higijenske potrepštine, ogrjev za zimu i sve što je potrebno za dostojanstven život. Ovo je priča o pravom prijateljstvu, koju nam je proslijedio Milorad Mrakić i nagrađena je u okviru našeg konkursa “Super ljudske priče”.

Fejzo je rođen 1. januara 1947. godine u selu Dubrave kod Gradiške i nikada nije imao stalni posao, već je obavljao nadničarske poslove. Ali, već skoro dvije decenije, Fejzo je teško bolestan i nesposoban za rad. Kada je sudbina ostavila Fejzu samog, bez ikoga ko bi mu pomogao, Aleksandar je odlučio da mu pruži ruku. I tako već skoro dvije decenije, svakodnevno brine o njemu.

Poslednjih šest meseci, Fejzino stanje se toliko pogoršalo da više ne može da se brine o sebi. Aleksandar ga je smjestio u Dom za stara lica, gdje dobija svu potrebnu njegu i pažnju. Aleksandar svakog mjeseca izdvaja oko 1.000 KM za smještaj svog prijatelja i redovno mu kupuje lijekove.

– Poznajem ga još od djetinjstva. Moja kuća je u blizini romskog naselja i Fejzo je uvijek dolazio kod nas da radi i pomaže. To je jedan vrijedan čovjek. Nikada se nije libio ni jednog posla dok je bio zdrav. Imao je samo gluvonijemu majku o kojoj se brinuo sve do njene smrti. Ta njegova ljubav i briga prema majci bila je nevjerovatna. Sjećam se, dok je radio kod nas, postavili bismo doručak na sto. Fejzo uzme papir, umota malo hrane i prvo odnese svojoj majci, pa tek onda sjedne da jede sa nama. To me je toliko dirnulo i ostalo mi urezano u sjećanju – priča Aleksandar.

Ističe da mu je drago što može pomoći Fejzi da svoje poslednje godine života provede u spokoju.

– Sve to negdje neko gore bilježi – kaže kroz osmijeh Aleksandar, koji u svom restoranu uvijek ima par obroka viška, koje poklanja onima koji su u teškoj situaciji.

Da je riječ o pravom humanisti, potvrđuje i činjenica da je Aleksandar do sada čak 60 puta darivao krv, kao i da godinama podržava razne sportske klubove, o čemu svjedoče mnogobrojne zahvalnice koje ima. Ipak skromno o tome priča, tvrdeći da je narod sa ovih prostora uvijek bio solidaran.

– Mi smo podneblje gdje se i dalje njeguju prave vrijednosti, zbog čega je potrebno više projekata kao što je “Super ljudske priče”, koji će da promovišu solidarnost i heroje iz naše svakodnevnice – poručuje Aleksandar.

Jedan od ciljeva našeg projekta “Super ljudske priče” upravo je to – da pronađemo i predstavimo talentovane, inspirativne i hrabre pojedince koji svojim djelovanjem mijenjaju živote drugih na bolje, čineći naše okruženje ljepšim mjestom za život.