Danijela Memić je sinonim za nesebičnu, čistu i ogromnu ljubav prema životinjama. Pružajući spas napuštenim, povrijeđenim i odbačenim psima koje gotovo svakodevno pronalazi na ulicama Sanskog Mosta, ali i gdje god krene i primjeti ih, podsjeća na ono najbolje u ljudskoj prirodi – empatiju. Upravo iz tog razloga priča o Danijeli, koju nam je proslijedila njena kćerka Maja, bez premca je zaslužila da se nađe među nagrađenim u okviru našeg konkursa “Super ljudske priče”.

Svim životinjama koje pronađe, Danijela bez rezerve pruži ne samo hranu, vodu i dom, već i nježnost, pažnju i lijekove ako su bolesni ili povrijeđeni, što često jesu. Njena ljubav prema životinjama jednostavno ne poznaje granice, niti zna za umor ili odustajanje.

U veličinu Danijelinog srca, uvjerili smo se i sami kada smo je posjetili u njenom domu u Sanskom Mostu, kako bismo joj uručili nagradu. Na vratima su nas pored Danijele i njenog supruga Zlatka, dočekali i njihovi mnogobrojni radoznali prijatelji četvoronošci, koje je nježno savijenim novinama lupkala po njuškama kako bismo ušli u dvorište.

– Ne plašite se, samo žele da vas onjuše – srdačno je uzviknula Danijela, otvarajući nam kapiju iza koje je svoje sigurno sklonište u tom momentu imalo šest pasa, deset kučića i tri mačke.

Oduvijek je Danijela voljela životinje, ali prije sedam godina počela je njena, moglo bi se reći, misija spasavanja.

– Da, sve je nekako počelo prije sedam-osam godina, nakon što je moja kćerka jedva preživjela. Operisala je kičmu u Tuzli, a 15 dana nakon izaska iz bolnice imala je infarkt i plućnu emboliju, zbog čega je završila u Kantonalnoj bolnici u Bihaću – započela je kroz uzdah svoju priču Danijela, koja je u spasavanju napuštenih životinja, kako kaže, tada pronašla svoj smiraj, ali i snagu poslije svega što ih je zadesilo. Dok je njihova Maja bila u bolnici, oni su iz Sanskog Mosta išli u Tuzlu, a potom i u Bihać. I tako cijeli mjesec. Svakog dana dok su prelazili kilometre i kilometre da bi vidjeli svoju jedinicu, oni su hranili napuštene životinje koje su usput sretali.

Od tada do danas, Danijela je sa ulice spasila i udomila na hiljade pasa. Od vakcina, čipovanja, pa do pronalaska trajnog doma. I to je postala njena svakodnevnica.

– U svemu ovome pomoglo mi je par humanih ljudi, koje sam imala sreću da upoznam – ističe Danijela, koja je ipak bila glavni inicijator. Bila i ostala.

Nebrojeno puta do sada Danijela je za pse koje pronađe i donese u svoj dom, vlastitim novcem platila sve zahvate, hranu, lijekove. Ali ne žali ni za jednom markom. Sve bi opet. I opet će sigurno već sutra, čim ugleda neku napuštenu životinju pored puta.

I dok god postoji Danijela, postojaće i nada, kako i sama kaže, za sve napuštene životinje koje čeznu za domom i ljubavlju. Zato, neka Danijela Memić bude primjer cijelom društvu. Njena predanost treba da je inspiracija za sve nas, a njen rad podsjetnik da svako može učiniti razliku – gdje će ljubav prema životinjama biti neizostavan dio naše svakodnevnice.

Jedan od ciljeva našeg projekta „Super ljudske priče“ je upravo to – da širimo priče o humanim i plemenitim djelima poput Danijele i njenog rada. Da pronađemo i predstavimo talentovane, inspirativne, hrabre i humane ljude, koji svojim ponašanjem mijenjaju živote drugih na bolje, a naše okruženje čine ljepšim mjestom za život.